Mišljenje Ministarstva finansija RS
413-00-552/2011-04 29/06/2011

U skladu sa odredbom člana 42. stav 2. Zakona o porezu na dodatu vrednost (“Službeni glasnik RS”, br. 84/04, 86/04 – ispravka, 61/05 i 61/07 – u daljem tekstu: Zakon), obveznik je dužan da izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun (u daljem tekstu: račun) za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima.

Prema odredbi člana 42. stav 2. Zakona, obaveza izdavanja računa iz stava 1. ovog člana postoji i ako obveznik naplati naknadu ili deo naknade pre nego što je izvršen promet dobara i usluga (avansno plaćanje), s tim što se u konačnom računu odbijaju avansna plaćanja u kojima je sadržan PDV. Saglasno odredbama stava 3. istog člana Zakona, račun naročito sadrži sledeće podatke:

1) naziv, adresu i PIB obveznika – izdavaoca računa;
2) mesto i datum izdavanja i redni broj računa;
3) naziv, adresu i PIB obveznika – primaoca računa;
4) vrstu i količinu isporučenih dobara ili vrstu i obim usluga;
5) datum prometa dobara i usluga i visinu avansnih plaćanja;
6) iznos osnovice;
7) poresku stopu koja se primenjuje;
8) iznos PDV koji je obračunat na osnovicu;
9) napomenu o poreskom oslobođenju.

Odredbama Pravilnika o određivanju slučajeva u kojima nema obaveze izdavanja računa i o računima kod kojih se mogu izostaviti pojedini podaci (“Službeni glasnik RS”, br. 105/04, 140/04 i 67/05 – u daljem tekstu: Pravilnik) propisano je u kojim slučajevima ne postoji obaveza izdavanja računa kao i slučajevi u kojima se mogu izostaviti pojedini podaci u računu.

Saglasno odredbi člana 2. Zakona o elektronskom dokumentu (“Službeni glasnik RS”, broj 51/09 – u daljem tekstu: Zakon o elektronskom dokumentu), elektronski dokument jeste skup podataka sastavljen od slova, brojeva, simbola, grafičkih, zvučnih i video zapisa sadržanih u podnesku, pismenu, rešenju, ispravi ili bilo kom drugom aktu koji sačine pravna i fizička lica ili organi vlasti radi korišćenja u pravnom prometu ili u upravnom, sudskom ili drugom postupku pred organima vlasti, ako je elektronski izrađen, digitalizovan, poslat, primljen, sačuvan ili arhiviran na elektronskom, magnetnom, optičkom ili drugom mediju. Prema odredbi člana 4. stav 1. Zakona o elektronskom dokumentu, elektronskom dokumentu ne može se osporiti punovažnost ili dokazna snaga samo zato što je u elektronskom obliku.

U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, a prema našem mišljenju, računom koji je obveznik PDV, u skladu sa Zakonom, dužan da izda za svaki promet dobara i usluga drugim obveznicima smatra se i dokument koji je poslat elektronskim putem (elektronski dokument) u skladu sa propisima kojima se uređuje elektronski dokument, a koji sadrži sve podatke propisane Zakonom i Pravilnikom.